Intervju: Milica (mentorina) i Jovana (mentorka) dele sa nama utiske o Kad porastem biću… programu

Nakon kampa u Mokrin House-u 14-ro Kad porastem biću… polaznika iz Pančeva, Niša, Kragujevca, Kruševca, Sremske Mitrovice i Zaječara nastavilo je sa svojim razvojem kroz mentorski program. Mentorski program počeo je 15. avgusta i traje 3 meseca. Podrazumeva da se mentor i mentij sastanu najmanje 10 puta. Cilj je da mentiji u tom periodu osveste svoje potencijale i da u odnosu na njih donesu odluku za svoj dalji razvoj. Svog mentora polaznici Kad porastem biću… programa upoznali su na dvodnevnom treningu za mentore i mentije na Avali 10. i 11. avgusta.

Kako zaista izgleda mentorski program najbolje možemo da razumemo ako se usudimo da sednemo i popričamo sa njihovim učesnicima. Zato nastavljamo sa serijom intervju, ovog meseca vam predstavljamo Milicu (mentorinu) i Jovanu (njenu mentorku). Njihov intervju nalazi se u nastavku.

Pitanje: Recite nam ukratko nešto o sebi i svojim interesovanjima.

Milica: Zovem se Milica Lazarević i živim u Kusatku, selu pored Mladenovca. U Mladenovcu idem u Tehničku školu smer elektrotehničar informacionih tehnologija. Interesuje me programiranje, web dizajn i slične stvari vezane za kompjutere. Pokušaću da upišem koledž u Vankuveru smer koji je takođe vezan za kompjutere (computer science). Volela bih da se bavim programiranjem ili web programiranjem i dizajnom. U slobodno vreme volim da čitam, crtam i slušam muziku.

Jovana: Ja sam Jovana Piper, po struci psiholog, tačnije psiholog obrazovanja. Imam dosta iskustva u radu sa mladima na razvoju karijere, držanju treninga i radionica kao i neformalnom učenju i volintiranju. Svoje slobodno vreme volim da provodim u dobrom društvu uz društvene igre, a pored toga volim i da putujem i upoznajem različite kulture.

Pitanje: Šta za vas znači mentorstvo?

Milica: Usmeravanje, podrška, razgovor i međusobno učenje.

Jovana: Mentorstvo je za mene podržavajući odnos, koji se gradi u podstičućoj, opuštenoj atmosferi i koji pruža prilike za učenje ne samo za mentija nego i za mentora. 

Pitanje: Zašto ste se prijavile za ovaj program?

Milica: Dobila sam nagradu na takmičenju Dostignuca mladih u Srbiji. Pre toga nisam čula za Connecting, ali sada da imam prilike ponovo bih se prijavila zbog predivnog iskustva i zbog prijateljstava koje se u tom programu stiču!

Jovana: Kao psiholog, karijerni savetnik, trener, volonter u NVO imam iskustva u radu sa mladima i uživam u njihovom osnaživanju. Prijavila sam se za program jer nisam imala prilike da radim jedan na jedan sa mladom osobom, a smatram da je individualizovan rad, prilagođen potrebama mladih, ključan za uspešno napredovanje u sistemu obrazovanja i daljem razvoju karijere.

Pitanje: Zašto mislite da je važno da postoje ovakvi programi?

Milica: Zato što ovakvo iskustvo i prvenstveno rad na sebi ne dobijamo u formalnom obrazovanju.

Jovana: Zato što nikada nije dosta programa koji su namenjeni mladima. Veoma je važno da ih od početka pozivamo na aktivizam i rad na sebi. Pored toga što imaju prilike da razgovaraju sa iskusnijima, steknu znanja i informišu se o stvarima koje ih interesuju, ključno je to što tada oni bolje upoznaju sebe i prošire svoju mrežu podrške.

Pitanje: Zašto je baš ,,Kad porastem biću…“ značajan za mlade?

Milica: Upravo zbog rada na sebi, druženja i učenja novih pojmova vezanih za našu buducnost.

Jovana: KPB okuplja mlade ljude koji su motivisani za rad na sebi i pruža im neverovatne prilike za to, preko predavača iz Mokrin house-a, zadataka na kojima rade, veštinama koje razvijaju i na kraju ovim mentorstvom kao načinom da sve to poslože u svom iskustvu i dodatno rade na sebi uz podršku svojih mentora.

Pitanje: Kako ste vas dve koncipirale vaše mentorstvo?

Milica: Tokom prvog časa smo isplanirale ceo rad i kroz koje teme želimo do kraja mentorstva da prođemo.

Jovana: Mentorstvo smo koncipirale kao: odnos, priliku, način(sredstvo) i učenje. Kao odnos koji je podržavajući, gde sve može da iskrsne kao tema i ništa nije nevažno ili glupo. Kao priliku za razmenu iskustava, znanja i informacija. Kao način na koji će Milica bolje sagledati sebe i svoje mogućnosti. Kao učenje – obostrano učenje.

Pitanje: Šta biste poručile mladima koji bi razmatrali da se prijave za KPB?

Milica: Ako razmišljate da u kampu nećete biti prihvaćeni od društva: ne brinite, u kamp dolaze divni ljudi. Ako mislite da niste dovoljno dobri za kamp: ne brinite, kamp će vam pokazati da ste i više nego dobri i pomoći će vam da upoznate sami sebe više nego što ste ikad mislili da ćete sebe znati. 😁😁

Jovana: Iskoristite sjajnu priliku za učenje, druženje, razvijanje samopouzdanja i novih veština! Izdvojite se iz mase! Negujte svoju jedinstvenost! Posvetite se svom razvoju!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *